Poljoprivreda kao značajan izvor gasova staklene bašte
Industrijska poljoprivreda je ključni pokretač generisanja gasova sa efektom staklene bašte (GHG). Sintetička đubriva, pesticidi, teška mehanizacija, monokulture, promena zemljišta, krčenje šuma, otpad i transport su deo sistema proizvodnje hrane koji generiše značajne emisije i značajno doprinosi globalnim klimatskim promenama. Industrijska poljoprivredna praksa, od konvencionalnih industrijskih operacija ishrane životinja, do monokultura kukuruza i soje koje se đubre sintetičkim đubrivima i koje su genetski modifikovane da tolerišu velike količine herbicida, ne samo da doprinose značajnim količinama GHG, već i doprinosi nejednakom i nezdravom globalnom sistemu ishrane. Savremena konvencionalna poljoprivreda je energetski intenzivna industrija bazirana na fosilnom gorivu koja je usklađena sa biotehnološkim, trgovinskim i energetskim interesima, nasuprot prioritetima farmera i potrošača. Iako su poljoprivrednici već decenijama imali negativne uticaje na klimatske promene, ovi uticaji su se znatno pogoršali poslednjih godina. Čak i relativno mali porast temperature ima značajan uticaj na poljoprivredu, uključujući ubrzanu degradaciju i salinizaciju obradivog zemljišta, povećano prisustvo štetočina, gubitke useva usled visokih temperatura i poplava, i, paradoksalno, povećan nedostatak čiste vode (Grain)
Prema izveštajima FAO, sektor poljoprivrede je, uzevši u obzir direktne i indirektne emisije odgovoran za oko 30% globalnog zagrevanja.Direktne emisije iz poljoprivrede, prema podacima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) treutno imaju učešće sa 10-12% globalnih emisija gasova sa efektom staklene bate (GHG) i očekuje se da će se taj iznos povećavati.GHG koji se pripisuju poljoprivredi uključuju: emisije iz zemljita, enterične fermentacije (od procesa varenja životinja preživara), proizvodnja pirinča, sagorevanje biomase i neadekvatno upravljanje stajnjakom.Indirektni izvori emisija staklene bašte koji se ne obračunavaju od strane IPCC-a u poljoprivredi su one nastale zbog promena u koršćenju zemljita, upotrebe fosilnih goriva za mehanizaciju, transport , đubriva i ostale agrohemikalije. Najzačajnije indirektne emisije su promene u prirodnoj vegetaciji i tradicionalnoj upotrebi zemljišta, uključujui kčrenje šuma, spaljivanje biomase i degradaciju zemljišta.
U poređenju sa velikim industrijskim farmama, male agroekološke farme ne koriste samo manje fosilnih goriva i inputa proizvedenih njihovim korišćenjem već i emituju manje GHG, uključujući metan, azot suboksid i uglljen dioksid, ali takođe imaju i potencijal da zapravo preokrenu klimatske promene sekvestracijom CO2 iz vazduha u zemljište.Prema Rodale institutu, mali farmeri bi mogli sekvestrirati više od 100% trenutnih godišnjih emisija CO2 prelazeći na široko dostupne, sigurne i jeftine agroekološke prakse koje se baziraju na biološkoj raznolikosti, tradicionalnom znanju, agro- šumarstvu, i tehnikama održivog upravljanja zemljištem.Važno je da agroekologija ne samo da može sekvestrirati ugljen dioksid već zapravo može povećati prinose. Najnovija istraživanja GRAINa pokazuju da mali farmeri već hrane većinu sveta sa manje od četvrtine svih poljoprivrednih površina, koriste’i manje fosilnih goriva. Drugim rečima, kako je istakla ETC grupa (http://www.etcgroup.org/) industrijska poljoprivreda koristi 70% svetskih poljoprivrednih resursa da bi proizvela samo 30% svetske hrane, dok mali farmeri obezbeđuju 70% svetske ponude hrane, koristeći samo 30% poljoprivrednih resursa. (GRAIN)
Vrsta gasa GHG | Izvori od poljoprivrede u emisiji GHG |
CO2 | Fosilna goriva koja se koriste na farmama; deforestacija; promena načina obrade zemljišta |
Metan | Pirinčana polja; promena načina korišćenja zemljišta; spaljivanje biomase; fermentacija u crevima domaćih životinja; otpad životinjskog porekla |
N2O | Većinom azotna đubriva; otpad životinjskog porekla |
Izvori poljoprivrede u emisiji gasova koji izazivaju efekat staklene bašte (GHG)
Uticaj poljoprivrede na životnu sredinu i zdravlje ljudi je ogroman. Organska poljoprivreda nudi rešenja koja doprinose ublažavanju negativnih posledica poljoprivrede na životnu sredinu.Da bi se obezbedila prozvodnja zdrave hrane na održiv način, mora se transformisati sistem poljoprivrede i prelazak u poljoprivredu i proizvodnju hrane koja se može prilagoditi neizbežnim klimatskim promenama uz očuvanje naše prirodne baštine kao što je biodiverzitet, održavanje kvaliteta zemljišta, poboljšanje životne sredine proizvođača, zaštita zdravlja i dobrobiti gajenih životinja obezbeđujući da proizvedena hrana promoviše zdravlje, a da je visokog kvaliteta. (FAO)