Novo tehničko rešenje u oblasti organske proizvodnje primenjeno na nacionalnom nivou
Ministarstvo prosvete nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije u aprilu 2019. godine prihvatilo je tehničko rešenje u oblasti organske proizvodnje „Održavanje plodnosti zemljišta na organskom gazdinstvu modeliranjem plodoreda sa učešćem lucerke“ u kategoriji Novo tehničko rešenje primenjeno na nacionalnom nivou (M 82). Autori ovog tehničkog rešenja su: Dr Vladan Ugrenović, dr Vladimir Filipović, dr Dušica Delić, dr Vera Popović, dr Olivera Stajković Srbinović, dr Milan Ugrinović, dr Gordana Dozet, a realizatori rezultata Institut za zemljište, Beograd i Institut „Tamiš“ Pančevo. Korisnici rezultata su PP Mokrin DOO, Institut „Tamiš“ Pančevo, Institut za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“, Institut za zemljište Beograd, Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad i RPG Zoran Atanacković iz Crepaje.
Cilj predloženog tehničkog rešenja je rešavanje pitanja održavanja plodnosti zemljišta i zaštita biodiverziteta na organskom gazdinstvu, koje nema stočarsku proizvodnju. Za ova pitanja u organskoj proizvodnji propisani su kriterijumi („Sl. glasnik RS“, br. 30/2010) koje organski proizvođač mora da ispuni u procesu kontrole i sertifikacije. Ova proizvodnja bazira se na ekološkoj praksi, visokom stepenu biodiverziteta i očuvanju prirodnih resursa: zemljište, voda i organske materije. Poželjno je da se biljke hrane preko ekosistema zemljišta, a ne upotrebom rastvorljivih đubriva koja mu se dodaju. Posebno se ističe značaj stočarske proizvodnje za organska gazdinstva, jer im obezbeđuje neophodne organske i hranljive materije za obrađeno zemljište. Međutim, iako organska proizvodnja u Srbiji beleži konstantan rast, organskom stočarskom proizvodnjom bavi se svega 40 proizvođača (MPiZŽS RS 2017). Imajući u vidu zabranu upotrebe sintetičkih mineralnih đubriva, a da primena komercijalnih sertifikovanih đubriva za organsku proizvodnju često nije ekonomski opravdana, nedostatak organskog stočarstva dovodi u pitanje održivost organske proizvodnje. Ovo je posebno izraženo kada je u pitanju održavanje prirodne plodnosti zemljišta i zaštita njegovog biodiverziteta.

Istraživanje je sprovedeno na imanju PP Mokrin, na površini od 25 ha, modeliranjem i dimenzioniranjem plodoreda sa učešćem lucerke, na zemljištu tipa beskarbonatna ritska crnica. Lucerka je posejana u jesen 2015. godine na 5 ha (20% obradive površine). Veći deo zelene biomase lucerke iskorišćen je za proizvodnju komposta za potrebe održavanja plodnosti zemljišta na imanju. Upravo u tome je inovativnost predloženog tehničkog rešenja, jer se u Srbiji lucerkin kompost do sada nije proizvodio. Kako bi se obezbedila ekonomska održivost organizovana je proizvodnja semena lucerke.
Radi proizvodnje komposta zelena biomasa prvog i trećeg otkosa lucerke, kao i prosušena biomasa posle berbe semena, košene su i seckane kombajnom za nisku silažu i skladištene u silojame PP Mokrin. Kompostna gomila negovana je zalivanjem vodom, mešanjem i pokrivanjem. Posle devet meseci dobijen je zreo lucerkin kompost (2016. god. 9,76 t ha-1, a 2017. god. 12,46 t ha-1). Primenjen način kompostiranja obezbedio je optimalne karakteristike komposta, koji prema svojim fizičkim, agrohemijskim i mikrobiološkim osobinama odgovara za upotrebu u organskoj proizvodnji. Rezultati istraživanja u Mokrinu ukazuju na značajan uticaj lucerke na obezbeđenost zemljišta azotom, jer je ukupan N u zemljištu posle dve godine, kada je lucerište razriveno (0,25%) bio značajno veći u odnosu na kontrolno zemljište (0,22%). Takođe, respiracija zemljišta, ukupan broj mikroorganizama, gljiva, Azotobactera-a i amonifikatora bio je veći u odnosu na kontrolno zemljište, što ukazuju na pozitivan efekat lucerke na biodiverzitet i aktivnost mikroorganizama u zemljištu. U analiziranom dvogodišnjem periodu proizvodnje semena zajedno sa proizvodnjom komposta, ostvaren je povoljan bruto finansijski rezultat, a ostvareni profit osigurava održivost predložene nove tehnologije.
Preporučeno vreme iskorišćavanja lucerke u ovom istraživanju je dve godine, što je pogodno jer se cela površina u plodosmeni, brže obezbeđuje azotom. Time se u petopoljnom plodoredu lucerka na istu njivu vraća svake pete godine, a na polovini tog perioda ta njiva se đubri kompostom proizvedenim na imanju. Količina komposta dobijena modeliranjem plodoreda na imanju u Mokrinu, dovoljna je za oko 20% površina njiva, na godišnjem nivou. Tako se one u plodosmeni, svake 4 godine đubre sa 10 t ha-1 komposta, izuzimajući predviđenih 20% površina za zasnivanje lucerke. Zahvaljujući proizvodnji semena koja obezbeđuje ekonomsku održivost, predloženom tehnologijom pitanje snabdevanja azotom rešava se na održiv i prirodan način.
Održavanje plodnosti zemljišta na organskom gazdinstvu u Mokrinu, modeliranjem plodoreda sa učešćem lucerke u skladu je sa Pravilnikom o organskoj proizvodinji („Sl. glasnik RS“, br. 48/2011), jer je za ovu proizvodnju posle obavljenih pregleda, ovlašćena kontrolna organizacija izdala sertifikat za obe godine istraživanja (br. sertifikata: 500/15-17-01). Postupak koji je primenjen u komercijalnoj proizvodnji pokazao se kao osnova za unapređenje i ekonomsku održivost, te kao pogodan način obezbeđivanja azotom na organskom imanju. Zaključak je da su autori našli dobro rešenje u održivosti organske biljne proizvodnje, održavanjem plodnosti zemljišta na organskom gazdinstvu koje nema stočarsku proizvodnju.
Dr Vladan Ugrenović